mala 2cv history

pretpostavimo da su tridesete godine prošlog stoljeća. prosječni ste francuski seljak, imate komad zemlje - dio oranica a dio vinograd te nešto životinjica što sitnog a što krupnog zuba.
sve svoje transporte obavljate u najmanju ruku jednom pravom konjskom snagom i zaprežnim kolima.

baš nekako u to vrijeme citroen je u krizi. preuzimaju ga braća michellin i na čelo stavljaju pierra boulangera.
citroenu u to doba treba vozilo koje bi bilo dostupno širokim masama, običnim ljudima, seljacima kojima traction avant nije bio dostupan zbog svoje cijene, a moramo priznati da bi prijevoz raznoraznih poljoprivrednih prerađevina u traksiću izgledalo pomalo smiješno.

dakle, trebalo je napraviti jeftin autić koji će zadovoljiti potrebe prosječnog seljaka. pierre je imao ideju! i iznio ju je u obliku zahtjeva, glavnom konstruktoru/mehaničaru/whatever Maurice Broglie-u a glasilo je od prilike ovako:
vozilo treba prevesti dva seljaka koji u njega moraju ući sa polucilindrima bez da isti padnu s njihovih glava, vreću od 50kg krumpira ili bačvu vina maximalnom brzinom od 60 km/h a uz to mora biti toliko udoban da se vožnjom preko, npr. njive ili nekog drugog neravnog terena ne razbije ni jedno jaje u košari koja je stavljena u vozilo.
naravno, vozilo je trebalo biti i ekonomično - potrošnja od 3 litre na 100 km.

i tako je krenuo projekt ''šljuka'' (no kiddin', stvarno se tako zvao )



iliti projekt TPV - tres petite voiture.

skupila se ekipica: Andre Lefebvre, Flaminio Bertone, Jean Muratet, Alphonse Forceau, Marcel Chinin, Roger Prud`homme, svi zaduženi za neke od dijelova simpatičnog TPV-a.


do 1936. bio je gotov drveni model spaka u naravnoj oliti pravoj veličini.

kako je Boulanger bi visok čovjek, zahtjevao je da spak bude složen tako da može ući u njega a i voziti sa šeširom a da isti ne padne s glave. ako bi bio nezadovoljan prostorom za glavu , spak bi ponovo i ponovo išao na usavršavanje, sve dok šešir ne bi ostao tamo gdje mu je bilo i mjesto - na Boulangerovoj glavi.

prvi 2cv prototip došao je na svijet početkom 1937.
kućica je zbog težine (odnosno lakoće ) a pošto motor još uvijek nije bio testiran, stavljen je motor od BMW 500.



krajem 1937 postojalo je oko 20ak prototipova. sada su već imali motor zapremine 375 ccm i snage 9 KS, te je bio sposoban razviti brzinu od 50km/h. trošio je manje od 5l na 100 km. karoserija je i dalje većinom bila aluminijska, makar to baš i nije bilo najbolje rješenje.
no, to nije bio jedini problem u konstrukciji našeg milog auta. bez obzira na zapreke, Boulanger je bio uporan u nastojanju da se TPV predstavi na Pariškom salonu 1939.
u svibnju daje nalog za izradu 250 TPV-a, no do 2. 9. 1939. gotov je bio samo jedan.
idućeg dana proglašeno je ratno stanje, a Boulanger u strahu od pada projekta u ruke njemaca daje nalog da se sva vozila, koja su tada bila u raznim stadijima proizvodnje, unište.

srećom, razvoj projekta ''šljuka'' iliti TPV-a nastavlja se u tajnosti i nekoliko prototipova je preživjelo...